Eksplozija automobila

Eksplozija se definira kao mnogo reakcija oksidacije ili razgradnje, koja raèuna na sagorijevanje zapaljivih plinova, para, zapaljivih tekuæina ili pra¹ine ili vlakana u atmosferi, ¹to uzrokuje poveæanje temperature ili tlaka zajedno s udarnim valom i akustièkim uèinkom.

Eksplozija je zauzeta u potpuno definiranim uvjetima, i to upravo kada je koncentracija zapaljive sirovine odabrana u dobro definiranom rasponu, ¹to se naziva moguænost eksplozije. Koncentracija zapaljive komponente u odreðenom eksplozivnom odjeljku neæe uzrokovati eksploziju. Da bi se stvorila eksplozija, postoji i jedna energija koju mogu inicirati èimbenici kao ¹to su iskre koje su nastale tijekom rada strojeva i elektriènih instalacija, komponente instalacija koje se zagrijavaju na vrlo visoke temperature, atmosferska i elektrostatièka pra¾njenja. Ta se energija naziva kratka energija paljenja i prevedena je kao daleko mala energija kondenzatora u elektriènom podruèju, èije ispu¹tanje mo¾e zapaliti smjesu i ¹iriti plamen pod danim uvjetima ispitivanja. Sigurnosni ureðaji za eksploziju su alati otporni na eksploziju koji su namijenjeni za vje¾banje u podruèjima koja su posebno izlo¾ena riziku od eksplozije.

Vrijednost najmanje energije paljenja je parametar koji omoguæuje procjenu opasnosti od eksplozije koja nastaje iz izvora koji ¾ive u moguænostima gradili¹ta, kao ¹to su elektriène, elektrostatièke iskre, iskre koje potjeèu od kapacitivnih ili induktivnih elektriènih krugova, kao i mehanièkih iskri.

Gorivo mora uzeti spoj s oksidantom, a za poèetak sagorijevanja je potrebno sredstvo za pokretanje. Jo¹ je gore da se pokrene eksplozija pra¹ine nego eksplozija plina. Plin se dodaje zbog spontanog sadr¾aja zbog difuzije, a za stvaranje oblaka pra¹ine preporuèuje se mehanièko mije¹anje. Minimiziranje prostora eksplozije pogoduje nasilju eksplozije, dok se u uspjehu blata smatra èimbenik koji doprinosi njegovoj pojavi. Meðu plinovima, oksidanti su vjerojatno umjesto kisika, npr. Fluor. Tekuæine koje su oksidanti ukljuèuju perklorna kiselina, vodikov peroksid i meðu krutim tvarima su: amonijev nitrat, metalni oksidi. Goriva su, prije svega, sve tekuæine, plinovi, ali i krute tvari.